Šetajući Tkalčićevom ulicom, jednom od najživopisnijih i najpopularnijih šetnica u Zagebu, slučajno smo naišli na restoran za koji se na TripAdvisoru tvrdi da je (trenutno) najbolja pizzeria u gradu. Na svojem se webu hvale da nude “jedine autentične napoletanske pizze”, odnosno da su njihove pizze “vrhunska djela napuljskih pizza majstora”.
Restoran je specijaliziran za tradicionalne pizze s ručno rađenim tijestom, koje se peku u krušnoj peći s kupolom, ali osim pizza, na jelovniku se nalaze i talijanski klasici poput tjestenine, rižota i mesnih jela. Restoran ima malu terasu, te pristojno uređenu unutrašnjost (izuzev prilično derutnog wc-a za goste).
Sjeli smo za vanjski stol, gdje nas je dočekao prilično neraspoložen konobar, što nam je odmah počelo kvariti dojam. Problem smo imali i kod odabira jela, budući dio ponude iz menua nije bilo moguće naručiti, na što nas naš apatični konobar nažalost nije na vrijeme upozorio.
Razočaravajuća je bila i ponuda alkoholnih pića. Na raspolaganju je bilo samo nekoliko vrsta piva i vina. Očekivali smo širu selekciju, posebno u današnje vrijeme i u restoranu koji se uspio probiti na prvo mjesto u velikoj konkurenciji dobrih zagrebačkih pizzeria, ali nažalost, izbor je bio ograničen i neimpresivan.
Nažalost, ni pizze koje su uskoro stigle na stol nisu popravile dojam. Napolitanska pizza u verziji restorana L’Oro Di Napoli, nije oduševila ni izgledom ni okusom. Tijesto je bilo nedovoljno pečeno (čitajući pažljivije recezije na TripAdvisoru, uvidjeli smo da je u mnogim recentnijim recenzijama upravo to glavna primjedba..), zbog čega su rubovi bili premekani, a sredina imala teksturu palačinke, što je u potpunosti uništilo dojam. Što je s karakterističnim zlatno-smeđim uzorkom te hrskavošću po kojoj je napolitanska pizza poznata?
Probali smo tri pizze, od kojih se najboljom pokazala ona s bresaolom i rikolom. Quatro Staggione je prije bila Uno Staggione – najobičnija miješana, sa gljivama skromno rapoređenim na jednom dijelu pizze, bez malina i artičoka koje bi trebale biti sastavni dio svake “quatro staggioni”. Treća pizza, nažalost zaboravili smo joj ime, se sastojala od poveće količine kukuruza iz limenke utopljenog u vrhnju te nekoliko komada šunke, i nju je najbolje čim prije zaboraviti.
U ulici prepunoj odličnih restorana, žao nam je da smo odabrali upravo ovaj. No, lekcija je naučena – TripAdvisor recenzije definitivno treba pažljivije čitati!